reforme za ispravno ucenje mushafa

Ono što je vezano za ove reforme, a sigurno je istina, je da su one omogucile muslimanima širom svijeta da što lakše i ispravnije uce tekst Mushafa.

Ebu Esved ed-Dueli je po zahtjevu Zijada, Muavijina namjesnika u Iraku, pristupio projektu dodavanja odredenih znakova tekstu Mushafa, kako bi se omogucilo što lakše i ispravnije citanje. Naime Ebu Esved ed-Dueli je našao za rješenje tacke koje su bile pisane tintom razlicite boje, vjerovatno je to tako uradio da bi se same tacke razlikovale od slova i da sam tekst ostane onakav kakav je bio prije i za vrijeme kodifikacija.

Ti znakovi koje je uveo bile su tacke i to:

- jedna tacka iznad harfa oznacavala je "FETHU",

- jedna tacka sa lijeve strane harfa oznacavala je "DAMMU",

- jedna tacka ispod slova oznacavala je "KESRU" i

- dvije tacke jedna pored druge oznacavale su "TENVIN".

To je naprimjer izgledalo ovako:

Iako je sa ovim rješenjem Ebu Esved ed-Dueli donekle uspio riješiti probleme težeg citanja i izgovora vokala uz nastojanje da zadrži ortografiju iz perioda recenzije, ali su ipak ostale poteškoce oko razlikovanja slicnih harfova. Kada su u pitanju tacke pomocu kojih mi danas razlikujemo pojedine slicne harfove u tefsirskim djelima ima mišljenja da su te tacke postojale od kada postoje i harfovi, tj. od kada postoji i arapsko pismo, ali ih je svijet vremenom zbog lakšeg i bržeg pisanja izostavljao, te su se navodno prestale upotrebljavati u praksi. Bilo kako bilo, u tadašnjem pravopisu nisu postojale te tacke i otežavale su razlikovanje slicnih slova kao naprimjer: "TA" od "ZA", "AJN" od "GAJN" itd. Rješavanju tog problema je pristupio Nasr ibn Asim el-Lejsi, koji je kao i njegov prethodnik samo djelimicno uspio da riješi ovaj problem. Važno je napomenuti da je Nasr ibn Asim el-Lejsi ucenik Ebu Esveda ed-Duelija. Kada su u pitanju slicna slova on je postavio odgovarajuce tacke po jednu, dvije ili tri, iznad ili ispod slova, kako bi se mogla razlikovati slicna slova, ali i ovo je samo u izvjesnoj mjeri olakšalo razlikovanje slicnih slova. Zasluge na ovom polju poboljšanja forme pisma Mushafa ima i izvjesni Jahja ibn Ja'mer (umro 129. po H.) Za razliku od tacaka koje su imale funkciju vokala a koje su bile pisane tintom razlicite boje u odnosu na harfove, ove tacke bile su pisane u tinti kao i sama slova, a imale su funkciju razlikovanja slicnih slova. Medutim, izgleda da nisu uvijek ove tacke razlicitih funkcija bile pisane i razlicitom bojom tinte, a i onda kada je to bilo tako nastajali su problemi jer ih je bilo mnoštvo i tako su ponovo pravile poteškoce obicnim citaocima koji nisu bili baš vicni arapskom jeziku. Sve ove nedostatke svojih prethodnika uocio je Halil ibn Ahmed i ucinio je veoma znacajnu reformu u formi teksta odnosno pisma Mushafa.

Ono što je vezano za ove reforme, a sigurno je istina, je da su one omogucile muslimanima širom svijeta da što lakše i ispravnije uce tekst Mushafa.

Halil ibn Ahmed je pristupio veoma novoj, temeljitoj reformi pisma Mushafa. Naime, pošto je uvidio da sa tackama nece moci biti sve riješeno, odlucio se na sasvim nove znakove.

Tacke koje su bile u funkciji vokala odbacio je u potpunosti, dok je tacke koje su imale funkciju razlikovanja razlicitih slova zadržao, s tim da je dodao još neke znakove koji do tada nisu bili u upotrebi, npr.: "TEŠDID", "SILA", "MEDDA" i dr. Ovdje je neophodno napomenuti da je pitanje tešdida i prije djelimicno bilo riješeno stavljanjem male polukružnice iznad ili ispod slova, zajedno sa tackama koje su tada bile u funkciji vokala. Polukružnica otvorena prema gore je za vokal fethu i dammu stavljana iznad harfa, dok je za vokal kesru stavljana ispod harfa. Tacke koje su bili vokali dolazile su iznad te polukružnice, za vokal dammu samo sa njene desne strane i ispod polukružnice za vokal kesru. Nešto kasnije i ovo je doživjelo reformu pa se tešdid sa odgovarajucim vokalom pisao tako što je polukružnica prema gore iznad harfa predstavljala fethu, polukružnica iznad harfa okrenuta prema dole predstavljala dammu i polukružnica ispod harfa okrenuta prema dole predstavljala je kesru. Ipak je Halil ibn Ahmed sa osam novih znakova koje je utemeljio nadomjestio te nedostatke i pojednostavio stvari. On je znaci utemeljio osam novih znakova koji su vecinom asocirali, odnosno imali su svoje graficko porijeklo u dosadašnjem obliku pisma.

Kao što se da primijetiti, i danas su ovi znakovi uz sasvim male izmjene prisutni u potpunosti u ortografiji Mushafa.

ZNACAJ NAVEDENIH REFORMI

Znamo iz dosada izloženog da je tekst Mushafa za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., i za vrijeme obje recenzije ostao bez ikakvih dodataka, odnosno nije imao nikakve dijakriticke znakove, dok je kroz navedene reforme došlo do znatnog olakšanja i pojednostavljenja samog citanja teksta Mushafa. Sva ulema je složna u tome da ti znakovi nisu ni najmanje promjenili znacenje i smisao teksta Mushafa nego su samo dati limiti i rješenja za razlicite dozvoljene kiraete. Ovim su omedeni oni dozvoljeni kiraeti na kojima se mogao citati Kur'an još od samog pocetka njegove objave. Znacaj ovih reformi se prije svega ogleda u tome da je sprijeceno pogrešno citanje teksta od cega je dolazilo samo stavljanjem jednog vokala na pogrešno mjesto. To je naravno cinjeno od strane razlicitih sekti i pojedinaca namjerno, da bi utemeljili svoje bolesne stavove ali je do toga dolazilo i slucajno zbog same poteškoce citanja ili zbog dobrog nepoznavanja arapskog jezika. Navešcemo samo jedan primjer kardinalne greške, kada je u pitanju samo zamjena jednog vokala sa drugim, što bi se moglo desiti i dobronamjernom ucacu Kur'ana. Kur'anski ajet: "Innellahe beri'un minel mušrikine ve resuluhu." (Prijevod znacenja - Et-Tevbe, 3.) što u prijevodu znacenja glasi: "Zaista se Allah odrice idolopoklonika i Njegov Poslanik." Ovaj ajet procitan je u prisustvu Ebu Esveda ed-Duelija ali sa zamjenom jednog vokala sa drugim, što je dovelo do promjene samog znacenja ajeta ("Zaista se Allah odrice idolopoklonika i Svog Poslanika"). Samo iz ovog jednog primjera možemo vidjeti i uociti koliki znacaj su imale reforme o kojima smo govorili. Ovo se naravno sve zbilo uz odredbu Allaha Uzvišenog, i ovo je sigurno jedan dio obecanja kojeg je Uzvišeni Allah dao u Kur'anu (Suretul Hidžr, 9.) da ce Njegova posljednja Objava ostati sacuvana i neizmjenjena.